Jedan običan vojnik imao je na raspolaganju, pod obavezno, vikend i redovno odsustvo i to isključivo nakon završene radne obuke.

Redovno si mogao pustiti i za kraj, tako da se skineš 15 dana ranije, no malo njih je uspijelo sačuvati živce do kraja vojnog roka, a vikend je bio u trajanju od petka popodne plus 4 dana za put, barem u mom slučaju. Četiri dana iz Štipa do Pule i natrag.

Neki koji su stanovali bliže, normalno, imali su samo jedan dan za tamo i jedan natrag. Tako da bi se vikend znao produžiti i do drugog četvrtka.

Bio je tu i OPP (Opšte privatni poslovi) u izvanrednim slučajevima. Ja sam ga uspio iskoristiti još kao gušter, ali mnogi od njih nisu.

Onda, bila su tu i davanja krvi. Dva puta si mogao dati krv za vrijeme vojnog roka i za svako davanje si imao poštedu toga dana i dva dana nagradnog odsustva koje si pustio za kraj.

I bila su tu i razna nagradna odsustva, kao i ono od 15 dana za primjerno vladanje i uspješno završenu obuku ili tako nešto, i za koje se dobivala značka primjernog vojnika.

Mislim da je samo jedan vojnik pred kraj obuke mogao biti predložen, (ako se dobro sjećam) od strane desetara i onda bi se ostatak voda pitao da li su svi "za" ili ima li netko tko je "protiv". Svi su morali biti "za". A budući da smo bili sjajna četa, (je li?), predložena su bila dva vojnika. Dok su za jednog svi bili suglasni, za drugog... ne baš...

Ja sam skoro bio i zaboravio kako je to kod nas bilo. A nije bilo sjajno.

Dakle prijedlog je pao i na jednog kolegu za kojeg ne kažem da je bio loš što se obuke tiče, ali nekim klasićima nikako da sjedne to da on dobije 15 dana nagradnog.

I sad. Bili smo u učionici, cijeli I vod, Muljavi i Acko. Ne znam koji od desetara je iznio prijedlog i kapetan kaže - Ko je "za" neka digne ruku. Skoro smo svi digli ruku, jer ionako ne bismo ništa dobili od toga da nismo. Desetari su tako odlučili i tu se ništa ne može.

- Ima li ko protiv? - pita Acko, čisto reda radi. Normalno da nema...

Međutim...

Diže se jedna ruka iz druge klupe u sredini... Netko tko je jedini imao muda iznijeti svoje mišljenje bez obzira na posljedice i kojem nije bilo svejedno tko će biti policajac sa nagradnim. Komešanje...

- Zašto si ti, vojniče, protiv? - pita Acko. - Pa smatram... (tako i tako i bla bla...) - odgovara on...

I tako... Paprikar nije dobio značku i 15 dana nagradnog.

Nakon raznih prepucavanja i psovki (a znao je psovati da ga je bilo milina slušati...), došlo je bilo i do lokalne tuče, čizmi po glavi i šta još ne.

15 dana je kasnije, osim Zorana Trajkovića, dobio jedan kolega, za kojeg nisam do tada ni znao da postoji koliko je bio miran i tih. I ako to nisam bio ja (a nisam!), koji je zaslužio tih 15 dana, onda je to stvarno bio i on, Zvonko Joščak iz Daruvara.

Malo po malo, pa nas je sve više. Tu je i Jurčević Dragan, policajac vezista. Dobro je, radi i živi život kako može i kako želi. Više kako želi nego kako može. Bitno je da radi. I ne znam da li svira gitaru. Neki put pođe put Splita, onako usput, pa piva sa klapon ispo' volta, a neke pute ne... zavisi od vrimena ča ima...

Ajme, ispaliću...